Povijest
FCI je Hrvatsku prepoznao kao zemlju podrijetla, pozivajući se na nekoliko povijesnih izvora.
U Hrvatskoj su pronađene prve ilustracije o psu: oltarna slika u Velom Lošinju iz 1600.-1630., I freska u Zaostrogu. Prvi dokumentirani opisi dalmatinskih (hrvatski: Dalmatinski pas, Dalmatiner, Dalmatinac) sežu do početka 18. stoljeća i arhiva Đakovačke nadbiskupije, gdje je pas spomenut i opisan kao Canis Dalmaticus u crkvenim kronikama iz 1719. god.
Biskup Petar Bakić, a zatim opet crkvenim kronikama Andreasa Keczkemétija 1739. godine. Thomas Pennant je 1771. opisao pasminu u svojoj knjizi Synopsis of Quadrupeds, napisavši da je podrijetlo pasmine iz Dalmacije, nazvao ju je dalmatinskom. [36] Knjiga Thomasa Bewicka Opća povijest četvoronošca objavljena 1790. odnosi se na pasminu kao dalmatinski ili trenerski pas.
Tijekom razdoblja Regencije, Dalmatinski je pas postao statusni simbol trot uz bok konjskim kolima, a oni s ukrasnim pjegama bili su vrlo cijenjeni. Iz tog razloga pasmina je zaradila epitet 'Putovi trener pasa'. Pasmina se također koristila za čuvanje staje noću.
Pasmina je razvijena i uzgojena uglavnom u Engleskoj. Prvi neslužbeni standard za pasminu uveo je Englez Vero Shaw 1882. Godine 1890. s formiranjem prvog dalmatinskog kluba u Engleskoj standard je postao službeni. Kad je pas s prepoznatljivim oznakama prvi put prikazan u Engleskoj 1862. godine, govorilo se da je korišten kao pas čuvar i pratitelj dalmatinskih nomada. Jedinstvena dlaka ove pasmine postala je popularna i široko rasprostranjena po kontinentu Europe počevši 1920. godine. O njenim neobičnim oznakama stari su pisci često spominjali kinologiju. dužnosti
Uloge ove pasmine su raznolike kao i njihovi cijenjeni preci. Korišteni su kao ratni psi čuvajući granice Dalmacije. Do danas pasmina zadržava visoki čuvarski instinkt; Iako je prijateljski i odana onima koje pas poznaje i kojima vjeruje, često je s nepoznatim i nepoznatim psima. Dalmatinski psi imaju snažan lovački instinkt i izvrstan su istrebljivač štakora i štetočina. U sportu su korišteni kao ptiči psi, stale za goniče, retrivere ili u čoporima za lov na divlje svinje ili jelene. Njihove dramatične oznake i inteligencija tijekom godina su ih učinili uspješnim cirkuskim psima.
Dalmatinski psi su možda najpoznatiji po tome što rade za vatrogasce po ulozi pratitelja vatrogasnih aparata i maskota vatrogasnih vozila. Budući da su Dalmatinski psi i konji vrlo kompatibilni, psi su bili lako obučeni da trče ispred kolica kako bi pomogli očistiti stazu i brzo vodili konje i vatrogasce u vatre.
Dalmatinski psi se često smatraju dobrim čuvarima, a možda su bili korisni vatrogasnim brigadama kao psi čuvari kako bi zaštitili vatrogasnu kuću i njenu opremu. Vatrene motore izvlačili su brzi i snažni konji, primamljiva meta za lopove, pa su Dalmatinci zadržani u ognjištu kao odvraćanje od krađe.
PREPORUČENA HRANA ZA DALMATINERE:
Ostala imena Pas za prijevoz,Trenirani pas, Leopard kočija, Vatrogasni pas, Puding od šljiva
Podrijetlo Hrvatska
Osobine:
Visina muški 58–61 cm (23–24 in) Žene 56–58 cm (22–23 in)
Dlaka glatka, kratka
Boja Bijela pozadina, crna, jetra, limun, plava, mrlje ili trobojnice pojavljuju se povremeno, ali nisu prihvatljive.
Legla veličine 6–18 štenaca
Životni vijek 10-18 godina (prosjek: 12–14)
Klasifikacija / standardi:
FCI grupa 6, odjeljak 3 srodne pasmine # 153 AKC Non-sportski ANKC grupa 7 (nesportski) CKC grupa 6 (nesportski) KC (UK) standard korisnosti NZKC Non-sportski UKC Companion pasmine
Dalmatinski pas je pasmina pasa srednje veličine, koja se istaknula jedinstvenom crnom, jetrenom pjegastom dlakom. Korijeni mu sežu u Hrvatsku i njenu povijesnu regiju Dalmaciju. Danas je to omiljeni obiteljski ljubimac.
Karakteristike
Dalmatinska trobojnica - tamnoplave mrlje na obrvama, njuškama, obrazima, vratu, prsima i nogama. Tijelo
Dalmatinski pas je srednje velik, dobro definiran, mišićav pas izvrsne izdržljivosti i izdržljivosti. Kad se potpuno uzgaja, prema standardu pasmine američkog kinološkog kluba (AKC), visok je od 19 do 23 inča (48 do 58 cm), a mužjaci su obično nešto veći od ženki. I AKC i The Kennel Club u Velikoj Britaniji omogućuju visinu do 61 inča (61 cm), ali to nije idealno. Izgled psa treba biti četvrtast ako se gleda sa strane: trup je dugačak od prednjeg dijela prsa do stražnjice koliko je visok u grebenu, ramena su dobro položena unatrag, kost je dobro savijena i skočni zglobovi su dobro iznevjeriti. Stopala Dalmatinskog psa su okrugla s dobro zaobljenim nožnim prstima, a nokti su obično bijeli ili iste boje kao i pseće mrlje. Tanke uši i sužene su prema vrhu i postavljene su prilično visoko i blizu glave. Boja očiju varira između smeđe, jantarne i plave, a neki psi imaju jedno plavo oko i jedno smeđe oko ili druge kombinacije. Kad se rode, nemaju mrlje ili mogu imati crne, smeđe, limun, plave ili trobojnice.
Krzno
Dalmatinski psići dolaze na svijet s običnim bijelim krznom, a prve mrlje obično se pojavljuju unutar 3 do 4 tjedna nakon rođenja; ipak, mrlje su vidljive na njihovoj koži. Nakon otprilike mjesec dana, imaju većinu mrlja, iako se one nastavljaju razvijati tijekom cijelog života, ali puno sporije. Mrlje obično variraju od 30 do 60 mm (1,25 do 2,5 inča), a najčešće su crne ili smeđe (jetrene) na bijeloj podlozi. Druge, rjeđe boje uključuju plavu (plavo-sivkastu nijansu), brindle, mozaik, trobojne (s mrljama iznad očiju, na obrazima, nogama i prsima) te narančaste ili limun (tamno do svijetložute). Boje se mogu pojaviti bilo gdje na tijelu, najčešće na glavi ili ušima, i obično su jednobojne. Krpe su vidljive pri rođenju i nisu skup mrlja; prepoznaju se po glatkom rubu.
Kaput dalmatinskih pasa obično je kratak, fin i gust; međutim, dalmatinci s glatkim krznom ponekad imaju potomke s dugim krznom. Dalmatinci s dugim krznom nisu prihvaćeni u standardu pasmine, ali imaju znatno manje linjanja od svojih kolega s glatkim krznom, koji se linjaju tijekom cijele godine. Kratke i čvrste dlake standardne vrste često se lijepe za tepihe, odjeću, presvlake i gotovo svaku drugu vrstu tkanine, a teško ih je ukloniti. Tjedno četkanje ili upotreba curry češlja može smanjiti količinu otpale dlake kod dalmatinaca, iako ništa ne može potpuno spriječiti linjanje. Zbog minimalne količine ulja u svom krznu, dalmatinski psi nemaju karakterističan pseći miris i ostaju relativno čisti u usporedbi s mnogim drugim pasminama pasa.
Veličina legla
Dalmatinski psi obično imaju legla od šest do devet štenaca, ali znaju ponekad imati i veća legla.
Zdravlje
Kao i druge rase, i Dalmatinski psi pokazuju sklonost određenim zdravstvenim problemima specifičnim za njihovu pasminu, poput gluhoće, alergija i mokraćnih kamenaca. Ugledni uzgajivači testiraju svoje štence BAER (Brainstem Auditory Evoked Response) kako bi se osiguralo stanje sluha kod njihovih štenaca. Dalmatinski klub Amerike navodi prosječni životni vijek Dalmatinskih pasa između 11 i 13 godina, iako neki mogu živjeti čak 15 do 16 godina. Ankete o zdravstvenoj zaštiti pasmina u SAD-u i Velikoj Britaniji pokazuju prosječni životni vijek, 9,9, odnosno 11,55 godina. U kasnim tinejdžerskim godinama, i mužjaci i ženke mogu patiti od koštanih bodova i artritičnih stanja. Autoimuni tiroiditis može biti relativno uobičajeno stanje ove pasmine, koji pogađa 11,6% pasa.
Gluhoća
Genetska predispozicija gluhoće ozbiljan je problem za Dalmatinere; samo oko 70% ima normalan sluh. Rani uzgajivači nisu prepoznali gluhoću, što je dovelo do pogrešnog mišljenja da je pasmina neinteligentna. Iako su kasnije prepoznali genetsku grešku, gluhoća je i dalje česta. Znanstvenici sada znaju da gluhoću uzrokuje nedostatak zrelih melanocita u unutarnjem uhu, što pogađa i druge pasmine s laganom pigmentacijom, poput Bull Terriera i Pudlica.
Uzgajaju se psi s bilateralnim sluhom, iako i psi s jednostranim sluhom ili gluhoćom mogu biti dobri kućni ljubimci uz odgovarajuću obuku. Dalmatinski klub Amerike smatra da se gluhi psi ne bi trebali koristiti za uzgoj, a humana eutanazija može biti opcija. Dalmatinski psi s velikim mrljama pri rođenju imaju nižu stopu gluhoće, no zakrpe su diskvalificirajući faktor. Plavooki Dalmatinci imaju veću učestalost gluhoće nego smeđeoki, iako mehanizam nije poznat, pa neki klubovi obeshrabruju njihovo korištenje u uzgoju.
Displazija kukova kod dalmatinera
Displazija kuka je druga bolest koja pogađa gotovo 5% čistokrvnih Dalmatinskih pasa , uzrokujući da oni osjećaju šepanje, umor, umjerenu do jaku bol i probleme s ustajanjem. Većina Dalmatinskih pasa koji na kraju razviju displaziju kukova rođeni su s normalnim bokovima, ali meka tkiva koja okružuju zglob rastu nenormalno zbog genetskog sastava. Bolest može zahvatiti oba kuka, ili samo desni ili lijevi kuk, vodeći pseće bolesnike u šetnju ili trčanje s izmjenjenim hodom.
hiperuricemija
Dalmatinski psi mogu patiti od hiperuricemije zbog problema s razgradnjom mokraćne kiseline, što može uzrokovati giht i bubrežne kamence. Muškarci stariji od 10 godina su posebno skloni bubrežnim kamencima i trebaju smanjiti unos kalcija ili koristiti preventivne lijekove. Vlasnici bi trebali ograničiti unos purina izbjegavanjem hrane s organskim mesom i životinjskim nusproizvodima. Hiperuricemija se liječi orgoteinom. Kod Dalmatinaca ne postoji gen za prijenos mokraćne kiseline, što znači da je križanje s drugim pasminama jedino rješenje. Projekt Dalmatinsko-pointerski povratni kros je započeo 1973. s ciljem ponovnog uvođenja ovog gena. Do pete generacije 1981., štenci su ličili na čistokrvne Dalmatince, a AKC je dopustio registraciju dva hibrida. Međutim, to je izazvalo kontroverze, a AKC je naknadno zabranio registraciju potomaka. U 2006., DCA je ponovno razmatrao projekt, a 2011. AKC je pristao na registraciju povratnih Dalmatinaca. U Velikoj Britaniji, 2010., registriran je povratni Dalmatinac s ograničenjima, ali UK Dalmatinski klubovi su prigovarali ovoj odluci.
a.
Projekt Dalmatinske baštine
Projekt Dalmatinske baštine započeo je 2005. Cilj projekta je očuvanje i poboljšanje dalmatinske pasmine uzgojem matičnih pasa sa sljedećim osobinama:
1Normalni metabolizam mokraće 2Bilateralni sluh 3Prijateljski i samouvjereno
U popularnoj kulturi
Dalmatinski psi su povezani s vatrogastvom, posebno u Sjedinjenim Državama. U danima uzgajanih vatrogasnih vozila psi bi čuvali konje koji bi lako mogli postati neugodni na mjestu požara. Dalmatinski psi su bili popularna pasmina ovog posla, zbog njihove prirodne pripadnosti konjima i povijesti korištenja kao kolica za prijevoz. Ta je uloga postala nepotrebna nakon što su konjski vatrogasni motori zamijenjeni parnim i dizelskim motorima. Zbog svoje povijesti, Dalmatinac često služi kao maskota vatrogasne službe, a još uvijek ga mnogi vatrogasci odabiru za kućnog ljubimca. Dalmatinski pas je i maskota Međunarodnog bratstva Pi Kappa Alpha, koje je povezano s vatrogastvom.
Dalmatinski pas je također povezan, posebno u Sjedinjenim Državama, s pivom Budweiser i tematskim parkovima Busch Gardens, budući da je ikonični pivski vagon kompanije Anheuser-Busch, koji je izvukao tim konja Clydesdale, uvijek u pratnji Dalmatinskih pasa. Tvrtka održava nekoliko timova na raznim lokacijama, koji obilaze obilato. Dalmatinske pse su pivare povijesno koristile za čuvanje vagona dok je vozač obavljao isporuke.
101 Dalmatinac
Dalmatinska pasmina doživjela je snažan porast popularnosti kao rezultat romana „Stotinu i jedan dalmatinac“ iz 1956., koji je napisao britanski autor Dodie Smith, a kasnije i zbog dva Walt Disneyjeva filma temeljenih na knjizi. Disneyjev animirani film , objavljen 1961., pokrenuo je 1996. rimejk remakea uživo, 101 Dalmatinac. U godinama nakon objavljivanja nastavka 102 Dalmatinca, pasmina je teško stradala od strane neodgovornih uzgajivača i neiskusnih vlasnika. Mnogi dobronamjerni ljubitelji kupili su Dalmatince - često za svoju djecu - ne educirajući se o pasmini i odgovornostima koje proizlaze iz posjedovanja tako visokoenergetske pasmine pasa. Dalmatinci su ih u velikom broju napuštili njihovi izvorni vlasnici i ostavili su skloništa za životinje. Zbog toga su se dalmatinske spasilačke organizacije pojavile kako bi se brinule o neželjenim psima i pronašle im nove domove. Registracije AKC-a za Dalmatinske pse smanjile su se 90% tijekom razdoblja 2000–2010.
Uzgajivačnica Dalmatinskih pasa: http://dalmatian-croatian.com.hr/
Comments